2Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

3Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?

4Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

5Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

6vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.

7Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

8Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

9Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?

10Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

11Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?

12Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima

13kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!

14Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?

15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,

16a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

17Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,

18i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa

19kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.

20Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.

21Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

22Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

23strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.

24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

25On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom

26Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

27Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

28Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;

29cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

30On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.

31U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.

32Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.

33Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.

34Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

35Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.