1 Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 2Jahve tad upita Satana: Odakle dolaziš? - Evo prođoh zemljom i obiđoh je, odgovori on. 3Nato će Jahve: Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim. 4A Satan odvrati: Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. 5Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti! 6Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!

7I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. 8Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo.

9Tada mu njegova žena reče: Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri! 10Job joj odgovori: Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo? U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

11U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. 12A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. 13Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol.