2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: Pjevajte nam pjesmu sionsku!

4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: Rušite! Srušite ga do temelja!

8Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!