2da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.

3Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim,

4ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja:

5neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci.

6Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi!

7Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!

8O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.

9Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

10Meni je štit Bog koji spasava čestita srca.

11Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

12ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.

13Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti.

14Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi.

15Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

16Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.

17A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega.