2Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.

3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:

4Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo! A nerazumnima govori:

5Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.

6Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.

7Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.

8Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.

9Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje.

10Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.

11Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života.

12Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi.

13Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.

14I sjedi na vratima svoje kuće na stolici, u gradskim visinama,

15te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:

16Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo! I nerazumnomu govori:

17Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh.

18A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.