2pa ću pritisnuti Ariel i nastat će jauk i lelek. Za mene ćeš biti Ariel,

3opkolit ću te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe ću dići.

4Oboren govorit ćeš sa zemlje, iz praha mucat' riječju prigušenom, glas će ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha ćeš šaptati besjedu.

5Kao sitna prašina bit će mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:

6pohodit će te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.

7Bit će k'o san, utvara noćna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše.

8Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.

9Stanite, skamenite se od čuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posrću, ali ne od silna pića.

10Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce.

11Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: De, čitaj to! - on će odgovoriti: Ne mogu jer je zapečaćena. 12A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: Čitaj to! - on će odvratiti: Ne znam čitati.

13Jahve reče: Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba,

14zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom - čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračit se umnost njegovih umnika.

15Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: Tko nas vidi i tko nas pozna?

16Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu: NIje me on načinio? Ili lonac da rekne lončaru: On ne razumije ništa?

17Neće li se naskoro Libanon u voćnjak pretvoriti, a voćnjak izroditi u šumu?

18I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti.

19A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat' Svecu Izraelovu,

20jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju:

21oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika.

22Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti,

23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje. Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova.

24Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku.