2Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.

3Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.

4Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno.

5Čim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše.

6Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,

7kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške.

8Što smo čuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka.

9Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.

10Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!

11Neka kliču gradovi Judini zbog tvojih sudova!

12Obiđite Sion i prođite njime, prebrojite kule njegove!

13Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali budućem koljenu:

14Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!